Specifičnosti mentalnih situacija- Antwerpen

 

Tenis je specifičan sport zbog mnogo stvari i mnogo komponenata koje se u igri vide kao cjelina. Kao ni u jednom sportu, dolaze do izražaja sve komponente odjednom: tehnička, taktička, fizička i mentalna. Te komponente ne mogu se odvojiti, nego su medjusobno usko povezane, a dobar trener će znati na koji način to prezentirati igraču te trenirati igrača upravo tako da budu pokrivene svi ti faktori koji čine dobrog igrača- dobrim.

Na najvišoj razini upravo je mentalna priprema ono što najbolje igrače odvaja od onih manje dobrih, mentalno jak igrač uspjet će gusti meč okrenuti u svoju korist. Najsvježiji primjer je meč Ive Karlovića u prvom kolu na turniru u Antwerpenu, gdje je igrao protiv odličnog Argentinca Pelle. Prvi set je naizgled glatko izgubio rezultatom 6-3, a u prva tri gema na servis Pelle imao je šanse za break koje nije iskoristio. Izgubio je prvi set nakon jedne dvostruke pogreške i jednog bekend  voleja koji je otišao za pet centimetara u aut. U takvoj situaciji iskusan igrač zna da ne smije potonuti, nego mora zadržati agresivan stav i pristup te čekati priliku u drugom setu. Ivo je upravo tako i postupio, nastavio je još više napadati servis protivnika, te je uspio dobiti drugi set 7-5. U trećem setu, Ivo je u tie breaku imao dvaput mini break prednosti, da bi spašavao tri meč lopte na svoj servis…Na kraju je pobijedio 12-10 u tie breaku trećeg seta, a nakon meča je izjavio: „Ovaj meč sam mogao dobiti samo na čisti „confidence“. Drugim riječima, sampouzdanje i vjera u sebe je bila ta sitnica koja je odlučila pobjednika na kraju. Iz meča u meč svjedoci smo ovakvih i sličnih situacija gdje samo kompletan igrač može biti uspješan. Čak i uz tehničko-taktičke nedostatke, psihološkom pripremom i stavom na terenu to se može nadoknaditi.

 

 

Kad sam rekao da te komponente čine cjelovitost i da se teško odvajaju jedna od druge, svakako sam mislio i na odluku i izbor udaraca koje igrač odigrava u svakom trenutku na terenu. Igrač koji zna svoje mogućnosti i koji kontrolira situaciju na terenu, te ima plan igre bit će uspješniji.

Igrač koji je kondicijski spremniji, imat će više samopouzdanja, neće ga brinuti to što se meč može odužiti, nego će upravo to biti njegovo oružje. Isto tako, spremniji igrač će biti u boljoj situaciji na terenu, te će imati više mogućnosti i rješenja u igri. Bio sam svjedok komentarima Bernarda Tomića, na istom turniru u Antwerpenu, kada je u meču drugog kola kvalifikacija bio zabrinut što se situacija zakomplicirala te je ispustio break prednosti u prvom setu protiv Aldina Šetkića. U svojim monolozima stalno se vraćao na izgubljeni gem na svoj servis te je sam sebi  predbacivao zbog toga, a na kraju je i izgubio meč.

Dakle, na istom turniru u Antwerpenu, imamo situaciju gdje igrač sam sebi može pomoći ili odmoći svojim pristupom i stavovima na terenu. U prvom slučaju, pozitivno razmišljanje, pozitivan stav prema igri i borbi na terenu koji vodi k pozitivnom ishodu.

U drugom slučaju, negativan pristup i predbacivanje igrača samom sebi zbog situacije u kojoj se našao, koje je dovelo do negativnog ishoda.

Da li vam ove dvije situacije zvuče poznato? Razmislite i odlučite sami kada budete u sličnoj situaciji, kakav ćete pristup izabrati.