Teniski trening

preuzmi (2)

U modernoj teniskoj igri, kao što znamo, možemo razlikovati nekoliko područja razvoja mladih igrača. Teniski trening trebao bi se sastojati od integracije nekoliko većih cjelina pa tako u posljedne vrijeme sve češće nalazimo na termin integrirani trening, što bi značilo povezanost svih tih nekoliko područja i njihovih cjelina koji u konačnici daju rezultat vrhunskog natjecatelja. Integrirani trening zahtjeva stručan rad na svim područjima djelovanja, tako da je neminovno da u razvoju i treningu juniora i mladih igrača, koji imaju ambicija postati vrhunski igrači, sudjeluje cijeli tim trenera i stručnjaka koji se brinu o napretku svog pulena. U vrhunskom tenisu nerijedak je slučaj da igrači imaju po dva trenera. Spomenut ću samo najbolje: Novaka Djokovića koji radi s Beckerom i Vajdom i Rogera Federera koji u timu ima Ivana Ljubičića i Severina Luthija. Uz ove trenere u timu su još i kondicijski treneri, fizioterapeuti, sportski psiholozi, nutricionisti….tako da su sva područja pokrivena stručnjacima koji vode brigu svako o svom području, ali i usko medjusobno suradjuju.

Ako bi podijelili teniski trening na terenu, dakle tehničko taktički dio, svaki trener mora voditi brigu o tehnici osnovnih udaraca, kao i o razvoju tih udaraca. Mišljenja sam da je tehnički dobro izveden udarac onaj koji ima nabolji efekat, dakle onaj udarac koji služi da bi se osvojio poen na terenu. Konkretno, nemoguće je odvojiti taktičku i tehničku pripremu, one su usko povezane, te se tako moraju shvatiti i trenirati. Kad govorimo o razvoju udaraca, svakako moramo spomenuti stil igre, koji uvjetuje na koji način će se igrač razviti u budućnosti. U posljednjih nekoliko godina, da kažemo, desetljeće, velika većina igrača se razvija u smjeru agresivnog baselinera. To bi značilo da igrač igra agresivno s osnovne linije, prisiljava protivnika na pogrešku konstantnim pritiskom. Naravno, netko od igrača naginje više agresivnoj varijanti s izlascima na mrežu, a netko defanzivnijem načinu igre, ali stil je prepoznatljiv. I najbolji igrači na svijetu vode računa o osobnom napretku i u igri i u pristupu na terenu.

Ako ste primijetlili, tehničku i taktičku pripremu je nemoguće odvojiti jednu od druge. Čim počinjemo razmišljati o udarcima i analizi udaraca, odmah zakoračimo u strategiju teniske igre, stil igre, a još kad bi dodali i mentalne i fizičke aspekte koji  su svakako uključeni u razvoju igrača, onda situacija postaje još jasnija kad se spominje termin integrirani trening.

Fizička priprema jedna je od osnovnih zadaća kondicijskih i teniskih trenera, s obzirom da je tenis fizički vrlo zahtjevan sport koji postavlja sve veće zahtjeve pred igrače. Bez treninga izdržljivosti, koordinacije, brzine, snage, agilnosti, fleksibilnosti i pretvaranja tih kvaliteta u situacije na teniskom terenu, nema uspješnih igrača. Jedna od osnovnih vrlina dobrih trenera je da sposbnosti koje igrač ima i na kojima radi van terena, uspije iskoristiti na terenu. Često se i sam kondicijski trening radi na teniskom terenu, pogotovo u specifičnoj fazi priprema igrača kada je potrebno raditi na situacijskom treningu.

Zadaća treninga mentalnih sposobnosti u koje uključujemo trening nekih osnovnih kaliteta kao što su: motivacija, koncentracija, samopouzdanje i kontrola emocija, je da igrača pripremi za sve situacije koje se mogu dogoditi u igri, a izmedju ostalog i to da pomogne igraču da postigne unutarnje stanje koje mu omogućuje najbolju igru. Još je poznati psiholog Jim Loehr isticao koliko je važno postiću to idealno stanje koje igraču omogućuje da igra na vrhuncu, te da eliminira sve nepotrebne faktore koje mu ometaju u igri.

Fizioterapeuti su i te kako važni u pripremi igrača za napore na treninzima i u mečevima.Znamo koliko je naporno igrati i trenirati dan za danom, igrati turnir za turnirom, te je uloga fizija ta da se igrač što prije oporavi za slijedeći trening ili meč. U suradnji sa kondicijskim trenerom rade na prevenciji ozljeda, brinu se o napitcima za igrače, uz nutricionistu i o prehrani igrača.

Vezano za sve navedeno, dolazimo do zaključka da trening mladih igrača s ambicijama da postane vrhunski profesionalac, mora biti stručno vodjen na svim područjima. No, ne samo to, nego da suradnja stručnjaka mora biti na izuzetno visokoj razini, s obzirom da se jedan aspekt treninga ne može gledati odvojeno od drugog, te zajedno  čine cjelinu formirajući igrača u svim segmentima teniskog treninga. Zbog toga svakako treba voditi računa da tim stručnjaka bude pažljivo izabran jer samo na taj način možemo igraču pomoći da postigne svoj potencijal.

Teniski sažeci

roland

Razvojem medija, tehnološkim napretkom, pristupačnošću najvažnijih sportskih, pa tako i teniskih zbivanja postali smo svjedoci gotovo svih najvažnijih trenutaka, velikih turnira, velikih mečeva. Svi najvažniji turniri prenose se direktno na male ekrane te možemo direktno uživati u teniskim mečevima najboljih igrača na svijetu. A što je ponekad još i važnije, možemo pratiti turnire od samog početka, od prvog kola na kojem nastupaju i ne tako poznati igrači.

Nekada davno, u mojim teniskim počecima, tenis je na televiziji bio rijetkost. S velikim nestrpljenjem čekalo se polufinale Wimbledona ili Roland Garrosa da bi nakon tih mečeva u kojem smo, ne trepnuvši gledali tadašnje zvijezde našeg sporta, Bjorna Borga, Jimmy Connorsa, Johna Mcenroe-a, Martine Navratilove, Chris Evert  i ostale. Nakon odgledanog meča, našli bi se na terenima i zaigrali „best of five“mečeve  izmedju sebe, zamišljajući da smo i sami sudionici velikih turnira. Nakon odgledanog meča, gotovo uvijek sam imao osjećaj da igram za klasu bolje nego prije. Vjerujem da je tako i danas. Gledajući najbolje igrače na svijetu na turnirima koje prenose sportski programi, mladi igrači pokušavaju igrati poput njihovih idola.

Danas, kao što je poznato, situacija je drugačija. Uz direktni prijenos postoje i sažeci koje možemo pogledati i na televizijskim programima i na raznim internetskim stranicama. Mladi igrači pogotovo vole gledati tenis na taj način, pregledati najatraktivnije poene, uživati u atraktivnim potezima…No, postavlja se pitanje da li je to pravi put, da li je shvaćanje teniske igre poput teniskog sažetka ispravno u razvoju mladog igrača koji tenis počinje shvaćati kao igru direktnih poena, aseva, igranja po crtama i ostalih spektakularnih poena. Kod gledanja i shvaćanja teniske igre na taj način postoji opasnost da se iskrivi slika u svijesti mladih igrača o tome što teniska igra u biti jest.

Pozadina svega toga, teniskog sažetka, shvaćanja teniske igre kao sažetka kojeg pogledamo u nekoliko minuta leži u duhu vremena u kojem živimo. Duh vremena je taj koji diktira svijest i razvoj dječaka i djevojčica, juniora i juniorki, a duh našeg vremena, mislim da ćete se složiti sa mnom, ni u kom slučaju nije u skladu sa vrijednostima koje roditelji i treneri žele usaditi u svijest mladih ljudi. U situaciji koju imamo danas u društvu, gdje se cijeni uspjeh preko noći, estradne zvijezde uzimaju veliki medijski prostor, štampa i informiranje teži k senzacionalizmu, idoli mlade generacije su oni koji su što brže sa što manje truda postigli veliki uspjeh…Vrlo je teško ostati na ispravnom putu u razvoju mladog čovjeka i kao sportaša i kao osobe, jer to, složit ćete se, ide jedno s drugim. Ne možete odvojiti sportaša od njegove osobnosti, a uloga trenera je, ne samo da uči udarce na terenu, tehničko-taktičke varijante, nego da razvija prave vrijednosti kod mladih ljudi.

Što možemo naučiti iz teniskog sažetka? Kako pogoditi crtu iz nemoguće pozicije, kako odigrati poen kroz noge, kako završiti poen udarcem iza ledja, kako na smeš udarac uzvratiti smešom i dobiti izravan poen…Sve je to lijepo, atraktivno, užitak za pogledati, naravno. Nitko to ne može poreći. Tenis je izuzetno atraktivan sport i dobro je da možemo biti svjedoci takvih poteza najvećih majstora teniske igre. Teniski sažetak u kratkom vremenu pokazat će nam niz spektakularnih udaraca koji najbolji igrači na svijetu pogađaju u teren. Nerijetko ćemo vidjeti i neprimjerene reakcije igrača na terenu što senzacionalističkom pristupu medija svakako ide na ruku. Vezano za to možemo izvesti nekoliko pouka iz takvih i sličnih situacija. Jedna od njih bi bila da i najbolji mogu imati slab dan, te popustiti u koncentraciji te reagirati na neprimjeran način. Druga pouka bila bi ta da ta negativna reakcija gotovo uvijek igraču ne donese ništa dobrog.

Što se ne vidi u sažetku? Ne vidi se koliko dugo treba graditi poen da bi se došlo u situaciju odigrati spektakularan udarac, i to samo ponekad…Koliko često se takvi udarci igraju… Kako se dobija meč, da li spektakularnim udarcem ili ustrajnošću i manjim brojem pogrešaka od protivnika…U kojoj situaciji i kada potegnuti i riskirati…Sve to ne možemo saznati iz gledanja sažetka.

Ne smijemo zaboraviti da je jedna od najvažnijih karakteristika teniske igre ta da je nemoguće odrediti trajanje teniskog meča. U toj situaciji kad nismo sigurni koliko dugo će meč trajati,kratak sažetak koji gledamo nakon meča  pomoći će nam da u kratkom roku pogledamo najzanimljivije detalje meča koji nas zanima. No opasnost upravo leži u tome ako taj kratak snimak uzimamo kao primjer kako treba igrati cijelim tokom meča. Mladom igraču bih svakako savjetovao da pogleda i prati cijeli meč koji se direktno prenosi kako bi bio upoznat sa svim dijelovima meča, sa svim situacijama koje se mogu dogoditi u meču, a ne samo sa nekim dijelovima. Naravno, ako smo u mogućnosti pratiti cijeli meč.

Zaključak bi se mogao svesti na slijedeće: svakako je dobro pogledati sažetak i uživati u atraktivnim potezima, ali i te kako moramo biti svjesni da je tenis nešto drugo. Ne smijemo zaboraviti da se teniski meč ne dobija riskiranjem po crtama ili igranjem važnog poena kroz noge. Teniski meč se dobija ispravnim pristupom koji znači ustrajnost, fokusiranost, maksimalna koncentracija na svaki poen, pozitivnim stavom.  Na taj način se razvijamo i kao igrač i kao osoba, a na nama trenerima je da ukažemo na takav pristup i na to što je u stvari teniska igra.

 

Igranje u sadašnjosti

Ćorić 1

 

U ovom članku pokušao bih se spustiti stepenicu niže od samog osjećaja zone. Da bi uopće bili u stanju shvatiti i približiti se tom osjećaju, potrebno je razmotriti neke psihološke prepreke pred kojima će se igrač redovito naći, odluči li se za natjecateljsko ili profesionalno igranje našeg sporta.

Vezano za to, ja sam čvrsto uvjeren da postoji još nešto, da sam trening na terenu nije dovoljan, da je potrebno uskladiti mnogo komponenata da bi igrač postao kompletan kao igrač i kao osoba. Mislim da je to jednako važno, jer samo kompletna osoba može reagirati ispravno u ekstremnim situacijama koje težak  sport kao što je tenis stavlja pred nas.

 

 

Pristup rješavanju problema

 

Tenis je izuzetno zahtijevna igra ne samo zbog teških fizičkih napora, nego i psihičkih prepreka pred kojima se igrač redovito nalazi. Svaki meč predstavlja odredjen zadatak, odredjenu vrstu problema pred kojima se igrač nalazi, a da bi uspješno riješio zadatak, igrač mora to, prije svega voljeti. On se mora naučiti riješavati probleme. I ne samo to, on mora naučiti uživati u tome. Igrač bi trebao osjećati izazov u situaciji u kojoj se nalazi, a ne da situaciju doživljava kao neku vrstu prijetnje. Vrhunski igrači su vrlo dobri u tome što znaju kako rješavati probleme na terenu, ne hvata ih panika, čak ni u naizgled izgubljenim situacijama, čak štoviše, oni u tim situacijama odigraju najbolje.

Zašto je to tako? Odgovor je jednostavan: zato jer oni u tome uživaju!

Vrhunski igrač tešku situaciju ne sagledava kao prijetnju, nego kao izazov, kao mogućnost da pokaže ono što zna.

Jedan od najvećih igrača i najboljih natjecatelja svih vremena, Jimmy Connors jednom prilikom je izjavio: „Ja nikada ne gubim, samo nekad nemam dovoljno vremena riješiti problem!“

Iako to izgleda jednostavno, put do takvog načina razmišljanja je dug. Prihvatiti situaciju na takav način nije lako. Postoje različite vrste reakcija igrača kad se pred njima pojavi problem, a stvar je njegovog izbora na koji način će reagirati.

Uobičajene vrste reakcija su odustajanje od borbe, ljutnja, bijes, bacanje reketa, psovanje…Bolja varijanta je ukočenost, znači zgrčenost. Zašto je to bolje? Zato što se u toj situaciji vidi da je igraču stalo do borbe, da ne odustaje iako se povukao. Ne igra slobodno nego osjeća pritisak, ali na dobrom je putu.

Potreban je još samo jedan korak, jedna stepenica pa da igrač počne igrati najbolje što može, opušteno. Taj korak je najteži, često puta i najzahtjevniji za napraviti. Taj korak se zove igranje u sadašnjosti! Igranje ovdje i sada! Igranje bez razmišljanja o prošlim pogreškama i o budućim situacijama, igranje udarac po udarac. Na taj način dolazimo opet na početak naše priče o zoni i  jednom od uvjeta ulaska u stanje toka ili zone.

 

 

Pritisak

 

Igranje pod pritiskom isto tako predstavlja jedan od problema koji se pojavljuju u toku meča. Nije teško staviti pritisak na samog sebe, uvijek ćemo pronaći neki razlog. Da li će to biti očekivanja drugih, očekivanja od nas samih prema sebi, nagrada koja nas čeka u slučaju pobjede, nepovoljne okolnosti koje nas čekaju u slučaju poraza….Postoji vrlo mnogo razloga da samom sebi stavimo pritisak. Kako se toga osloboditi? Kako se riješiti igranja pod pritiskom?

Nitko ne igra dobro pod pritiskom, čak ni najbolji igrači na svijetu. No oni su shvatili jednu stvar, a to je da je činjenica da pritisak dolazi od nas samih. Pritisak je nešto što si igrač sam nametne. I ako krenemo sagledavati situaciju s te pozicije, već smo stigli do pola riješenja. Znači, samo mi smo odgovorni za količinu pritiska koji osjećamo dok igramo, a ne netko drugi. Ako sami sebi nametnemo pritisak, isto tako ga možemo i otkloniti. Na koji način? Ispravnim razmišljanjem.

Vrhunski igrači razmišljaju disciplinirano. Najbolji znaju odgovor na to kako otkloniti pritisak. I opet se vraćamo na početak i na priču o igranju u zoni. Načini razmišljanja kod kojih se stvara pritisak oslanjaju se na rezultat, dakle na nešto što će se dogoditi, eventualno u budućnosti. Pritisak stvaraju misli o ishodu meča, npr. „Što ako izgubim?“  ili „ Ako promašim zicer izgubit ču meč!“ ili „Ako izgubim ovo, više nikada neću imati priliku!“

Misli koje otklanjaju pritisak  oslanjaju se na proces, a ne na ishod meča, dakle na sadašnjost, a ne na budućnost. Npr. „ Igram najbolje što mogu…“, „ Ponosan sam na način na koji igram“, „ Pobjeda i poraz su za navijače, ja samo igram…“

Pritisak ćemo nametnuti samome sebi ako se budemo koncentrirali i brinuli o rezultatu, a otklonit ćemo ga ako ćemo fokus sa rezultata pomaknuti na proces, na sadašnje stanje, na sadašnji momenat, konkretno, na slijedeći udarac.

Ne postoje nervozne situacije, samo nervozni igrači. U našoj je kontroli način na koji ćemo pristupiti problemu koji je pred nama.

U svojoj igračkoj karijeri bio sam u nebrojeno mnogo situacija kada sam osjećao pritisak, tj. kada sam si ga sam nametnuo, a uopće nije bilo potrebno. Kad malo bolje razmislim, nikada nije potrebno igrati pod pritiskom, čak i kada je ulog vrlo velik. Isto tako bilo je situacija kada je logično bilo osjećati pritisak, a tko zna iz kojeg razloga, nisam ga osjećao.

Po mom mišljenju, najteže je odigrati meč protiv protivnika koji je nešto slabiji od nas i očekujemo da bi trebali pobijediti. Samim očekivanjem, već smo krenuli pogrešnim putem. Zašto? Zbog toga jer smo već isplanirali nešto što bi se trebalo dogoditi, odmaknuli smo fokus od sadašnjeg momenta i nametnuli si pritisak. U toj situaciji možemo i pobijediti, ali vrlo vjerojatno je da ćemo meč odigrati u grču i vrlo daleko od naše najbolje igre. Upravo zato jer nismo uspjeli kreirati to unutarnje stanje koje nam omogućuje našu najbolju igru.

 

 

Unutarnji osjećaj

 

Riješavanje problema pred kojim se nalazimo i kontrola pritiska koji osjećamo samo su neki od zadataka koji stoje pred igrača koji se odlučio baviti natjecateljskim tenisom. Ta dva segmenta psihološke pripreme vrlo su povezana. Ako uspijemo zadržati ispravan stav vezano za njih, opet dolazimo do uvjeta koji će nas dovesti do igranja u zoni. Dakle, najbolje ćemo se osjećati na terenu i najbolje odigrati uspijemo li kreirati taj untarnji osjećaj koji će nas dovesti do toga da budemo zadovoljni svojom igrom, a to je, po mom mišljenju, jedan od glavnih zadataka koji bi igrač trebao postaviti pred sebe kad stane na teren, bilo da se radi o svakodnevnom treningu ili o važnom meču. Ako igrač napusti teren zadovoljan, svjestan da je napravio sve što je bilo u njegovoj moći,bez obzira na rezultat i ishod meča, tada je ispunio svoj cilj. I to je put do uspjeha, taj osjećaj smirenosti koji je rezultat zadovoljstva time što znamo da smo dali sve od sebe.

 

 

 

 

 

 

Nakon Davis cup-a

S obzirom na gust raspored natjecanja, svima je poznato da igrači odmah nakon nastupa na Davis cup-u nastavljaju dalje na turnire. U terminu nakon Davis cup-a, on velikih turnira igra se Masters serija u Indian Wellsu. Od naših igrača igrali su Marin Čilić, Borna Ćorić i Ivan Dodig. I Marin i Borna odigrali su odlično, dok je Dodo ispao u prvom kolu nakon velike borbe od Alexandra Zvereva.

Marin je pobijedio Harrisona, a Borna Poulleta i Belluccija…Na challengeru u Kini, Škugor je došao do četvrtfinala. I to sve u tjednu odmah nakon Davis cup-a, na drugim kontinentima.

Ovdje bih htio naglasiti, što znam i iz osobnog iskustva, koliko je, na neki način, lakše igrati na turnirima na kojima se nastupa samo za ATP poene, a ne igra se za reprezentaciju. U mečevima Davis cupa redovito igrač osjeća, podsvjesno, pritisak koji nosi igranje za reprezentaciju. Bez obzira da li se radi o iskusnom ili neiskusnom igraču, bez obzira da li se radi o svjetskoj skupini Davis cup-a ili se radi o nižerazrednoj skupini, nakon nastupa za reprezentaciju, igrači obično odigraju odličan turnir nakon toga.

Davis cup nosi svoje, to je činjenica. U zadnja tri dana, kad se igraju mečevi, igrači i cijela klupa nosi teret cjelodnevnog boravka na terenima, što zna biti iscrpljujuće. Vezano na to, fizićki napor koji igrač osjeća je izuzetno velik…no nakon meča, slijedi opuštanje i olakšanje, pogotovo ako je meč završio pozitivnim ishodom. U toj situaciji, nebrojeno puta se pokazalo da igrači koji su nastupali, a i oni koji su samo trenirali, u slijedećem tjednu, rasterečeni pritiska igranja za reprezentaciju, odigraju vrlo dobar turnir.

04/03/2016 - LIEGE-  Davis Cup Belgium vs Croatia - Opening Ceremony  ©Philippe Buissin/ IMAGELLAN

04/03/2016 – LIEGE- Davis Cup Belgium vs Croatia – Opening Ceremony
©Philippe Buissin/ IMAGELLAN

Davis cup: Belgija-Hrvatska, Liege 4-6.3. 2016

06/03/2016 - LIEGE-  Davis Cup Belgium vs Croatia - MATCH5 - Kimmer COPPEJANS vs Borna CORIC  ©Philippe Buissin/ IMAGELLAN

06/03/2016 – LIEGE- Davis Cup Belgium vs Croatia – MATCH5 – Kimmer COPPEJANS vs Borna CORIC

Davis cup susret izmedju naše reprezentacije i reprezentacije Belgije ponudio je nekoliko odgovora na pitanja o tome što znači Davis cup natjecanje i zbog čega ono ima posebnu draž. Svi znamo da je igrati za reprezentaciju poseban doživljaj, što sa sobom nosi i obavezu, a i priliku za dokazivanje pred brojnom publikom u samjo dvorani, a i pred malim ekranima. Dovoljno je spomenuti da smo posljednje četiri godine uvijek igrali a ostanak u Svjetskoj skupini ili smo krenuli iz Evropske skupine, a zadnje četvtrtfinale smo odigrali protiv Argentine 2012.  u Buenos Airesu. Ovom pobjedom protiv Belgije osigurali smo četvrtfinalni susret s Amerikancima u srpnju na njihovom terenu. U tom meču takodjer imamo priliku s istom momčadi pokušati izboriti polufinale, što bi bio i te kako značajan rezultat, s obzirom na našu mladu i perspektivnu momčad.

Susret protiv Belgije bio je izuzetno težak, iako će se teniski znalci složiti da je Belgija bila vrlo dobar ždrijeb, s obzirom da Hrvatska nije bila postavljena za nositelja. Belgijanci, su prošle godine igrali finale Davis cupa, tako da svakako zaslužuju svaki respekt, što su na kraju i pokazali. David Goffin pokazao je nevjerojatan tenis. Mislim da bi mogao poslužiti kao primjer mladim igračima, kako zbog tehničkih karakteristika njegovih udaraca, taktičkog pristupa, tako i njegove agresivne igre s osnovne linije koja je bila nešto što se rijetko vidja. Borna Ćorić je bio nemoćan puna dva seta, a nakon meče je izjavio da je pomislio izaći s terena nakon što je izgubio servis i u trećem setu.

No, Borna je posebna priča, što je i dokazao u zadnjem, odlučujučem meču protiv Coopejansa. Za njega meč nije gotov dok god mu protivnik ne pruži ruku. Tako da je uspio preokrenuti igru, i svojom ustrajnošću i borbenošću dovesti Goffina na korak do poraza.  No, ipak je u prvom meču Goffin  uspio smognuti snage i slaviti u pet setova.  U zadnjem odlučujućem meču, Borna je svojim agresivnim pristupom, odličnim servisima i nepogrešivim pritiskom s osnovne linije glatko pobijedio i donio pobjedu našoj momčadi.

U subotu smo pobijedili u igri parova, što je bio ogroman korak prema ukupnoj pobjedi. Škugor je odlično pomogao izuzetno raspoloženom Dodigu te opravdao povjerenje izbornika koji mu je dao prednost ispred Marina Draganje, koji još uvijek traži pravu formu nakon operacije kuka prošle godine.

Marin Ćilić je pobijdio Coopejansa u prvom meču susreta, iako nije igrao dobro. U nedjelju je izgubio od Goffina u četiri seta, u meču u kojem je praktično prespavao prva dva seta, da bi se u trećem probudio i počeo igrati agresivnije. U četvrtom setu odlučile su nijanse, i meč je otišao na stranu protivnika.

Možda ja malo poznata činjenica da je Marin u Liege stigao bolestan iz Acapulca, te da je vukao prehladu cijeli tijedan, tako da nije mogao trenirati punom snagom. Pred meč s Goffinom, počeo je osjećati bol u koljenu, no na zagrijavanju je rekao da može igrati i da je sve u redu. I sam je naglasio da mora krenuti agresivno i ne dopustiti Goffinu da mu uzme inicijativu, ali u tome nije uspio. Igrao je presporo i kretao se sporije, a time je dao dovoljno vremena protivniku da igra agresivnije.

No, sve u svemu, verujem da je sve ljubitelje tenisa razveselila pobjeda naše Davis cup reprezentacije, te da s nestrpljenjem očekuju meč s Amerikancima.

06/03/2016 - LIEGE-  Davis Cup Belgium vs Croatia - MATCH5 - Kimmer COPPEJANS vs Borna CORIC  ©Vincent VAN DOORNIK/ IMAGELLAN

06/03/2016 – LIEGE- Davis Cup Belgium vs Croatia – MATCH5 – Kimmer COPPEJANS vs Borna CORIC
©Vincent VAN DOORNIK/ IMAGELLAN

Što raditi u pauzama izmedju poena

 

XXX of ZZZ plays a forehand in his/her first round match against XXXX of ZZZZ during day one of the 2016 Australian Open at Melbourne Park on January 18, 2016 in Melbourne, Australia.

Jedna od karakteristika teniske igre je ta da postoje pauze izmedju poena, izmedju gemova i izmedju setova. Koliko god to neobično zvučalo, vrlo je važno što igrač radi u tim pauzama kad se treba oporaviti od prethodnog poena fizički i mentalno te pripremiti za slijedeći poen. Isto tako vrijedi i za pauze u promjeni strana.

Igrač može izabrati način na koji će iskoristiti pauzu. Da li će je iskoristiti na najbolji mogući način ili će se prepustiti emocijama, koje uvijek mogu prevladati, to je u njegovoj kontroli. Na nama, trenerima, je da igraču skrenemo pažnju i pokažemo mogućnosti oporavka i pripreme za slijedeći poen, gem ili set.

Golf pripada jednom od najtežih sportova što se tiče mentalne pripreme upravo zbog toga što je ogromna pauza izmedju dva udarca koja igrač odigra. Nakon svakog udarca ponekad igrač treba prošetati i po 200-300 metara. Za to vrijeme vrlo lako se može izgubiti koncentracija i ispravan način razmišljanja.

U našem sportu, tenisu, nije tako ekstreman slučaj što se vremena između poena tiče, ali ipak, nakon svake izmjene udaraca, bila ona duga ili kratka, imamo 20 sekundi vremena za pripremu za slijedeći poen.

 

 

images (1)

16 sekundi

 

Jim Loehr, jedan od vodećih sportskih psihologa, još je davno uočio važnost ispravne iskoristivosti odmora između poena. Promatrajući vrhunske igrače došao je do zaključka da većina njih slijedi uobičajenu rutinu, bez obzira na ishod prethodnog poena. Ta rutina stručnim riječnikom naziva se „ritual“ i ona pomaže igraču ostati potpuno koncentriran i spreman za slijedeći poen. U 20ak sekundi pauze između poena igrač ima dovoljno vremena za opuštanje da bi slijedeći poen mogao odigrati onako kako je zamislio.

Rutina ili ritual koji je Jim Loehr nazvao „16 sekundi“ može se podijeliti u 4 faze: pozitivna reakcija, relaksacija, plan igre i završna priprema za poen.

Iz osobnog iskustva mogu reći da, slijedeći ta 4 stupnja pripreme, koji se vrlo lako usvoje, igrač nedvojbeno podiže kvalitetu igre. Ako je rezultat nepovoljan, ova rutina će mu pomoći da ne žuri nego da pokuša usporiti tijek dogadjanja i da se vrati u meč. Ako je rezultat povoljan, isto tako, ova četiri koraka će mu pomoći da zadrži pozitivan stav i da i dalje igra svaki poen posebno za sebe zadržavajući isti ritam.

 

Pozitivna reakcija

To je prvi korak nakon odigranog poena. U slučaju dobro odigranog poena, igrač se svakako iznutra mora pohvaliti, bez obzira da li je ishod bio pozitivan ili negativan. Ako je igrač dobio važan poen, može uzviknuti pozitivnu reakciju  na glas i to popratiti stiskanjem šake. Naravno, tu gestu ne treba pretjerano koristiti, npr. u prvom gemu kod 15/15, jer se time, ako se prečesto koristi gubi dragocjena energija. Ako je poen izgubljen, pozitivna reakcija bila bi okret i premještanje reketa u drugu ruku. Iznutra je potrebno smiriti se i ohrabriti se sugestijom koja može glasiti npr. „nema veze“ ili „ sve je u redu“…

Pozitivna reakcija popraćena je ne samo ohrabrujućim ili smirujućim unutrašnjim monologom, nego i odgovarajućim držanjem tijela. Ramena su spuštena, blago povučena prema natrag, a pogled je uspravan, nikako u pod. Protivniku moramo dati do znanja da nas prošla pogreška nije pokolebala ili da smo ohrabreni prošlim dobro odigranim poenom.

 

 

Opuštanje i relaksacija

Nakon pozitivne reakcije, slijedeći korak u rutini između poena je opuštanje, oporavak od prošlog poena. Opuštanje se radi tako da mentalno otpustimo ono što se dogodilo nekoliko sekundi prije, a fizički tako da pogled zadržimo na žicama reketa. Ako ste pažljivo gledali najuspješnije igrače, između poena oni redovito namještaju žice na reketu. No, to ne čine zato što im je reket preslabo našpanan pa im se žice pomiču nakon svakog poena, nego da bi zadržali koncentraciju pogleda. U slučaju da pogled odluta, vrlo lako se može izgubiti koncentracija. Gledanjem u žice reketa, sigurni smo da će pogled ostati fokusiran.

 

Plan igre

Kad smo regirali pozitivno i kratko se opustili, slijedeći korak je plan igre. U tom trenutku smo svjesni rezultata i mentalno radimo plan za slijedeći poen. Vizualiziramo gdje ćemo servirati ili vizualiziramo gdje želimo odigrati retern. Već prema taktički uvježbanim kombinacijama i stanju rezultata u meču, donosimo odluku što ćemo činiti u slijedećem poenu. Govor tijela mora odavati igrača punog samopouzdanja koji je odlučan dobiti slijedeći poen.

 

Završna priprema

Ovo je završna priprema za poen, uključivanje automatskog pilota koji će nam pomoći da reagiramo instintkivno najbolje što možemo. Mentalno ne očekujemo ništa, ispraznimo um i prepustimo se unutrašnjem vodiču. Fizički izvodimo ritual koji kod serviranja može biti tapkanje loptice određen broj puta u pod ili lupkanje reketom po džonu tenisice. Bitno je zadržati isti ritual, ne požurivati.

Kod reterna, možemo isto tako izabrati neki pokret koji će nam pomoći kod automatizacije. To može biti isto tako lupkanje po dnu tenisice, puhanje u dlan ili otresanje ruke kojom igramo.

 

 

 

Slijedeći ovu rutinu u pauzama između poena, ostat ćemo fokusirani na proces, na igru i bit će nam lakše disciplinirati naše razmišljanje za vrijeme igre.

Ako ćete biti u prilici, promatrajte igrače na juniorskim natjecanjima što rade između poena i kakve su im reakcije, a zatim promatrajte meč nekog od vrhunskih igrača. Vidjet ćete ogromnu razliku u ponašanju između poena. No, to tako ne mora biti. Ako mladim igračima prezentirate što treba raditi u pauzama, oni mogu činiti to isto. Iz osobnog iskustva znam da će mladi igrači vrlo brzo prihvatiti nešto ako vide da se bolje osjećaju i da od toga imaju koristi, te da im to donosi bolje rezultate i još više uživaju u igri

Zagrijavanje-početak treninga

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Zagrijavanje na početku treninga spada u vrlo važan segment samog treninga. O zagrijavanju i te kako ovisi daljnji tijek kvalitete treninga te da li će igrač s uspjehom odraditi sve zadatke koje je trener postavio kao temu tog treninga. Pod pojmom zagrijavanja, ovom prilikom ne mislim na zagrijavanje van terena, nego isključivo na zagrijavanje kada se uputi prva lopta u izmjenu udaraca.

Što bi trebao biti cilj zagrijavanja?

Prije svega namještanje osnovnih udaraca trebao bi biti prvi i osnovni cilj zagrijavanja.  I to na taj način da lopta ima kvalitetu dubine te konstante. To se postiže kvalitetnim kontaktom lopte i reketa, a uvjet za kvalitetan kontakt je svakako dobro gledanje lopte, namještanje tijela za udarac, dakle koncentracija i rad nogu. Nekim igračima, pogotovo natjecateljima mladje dobi vrlo je teško motivirati se da zagrijavanje bude napravljeno na najbolji mogući način. Većina mladjih igrača dolazi na zagrijavanje potpuno mentalno nespremni, te im vrlo mnogo vremena prodje dok se kvalitetno zagriju i postignu zadovoljavajuću razinu igre. Kod profesionalaca je to sasvim druga priča…

Profesionalni igrač stane na teren potpuno spreman i fizički i mentalno za početak treninga. On ne ponavlja pogreške koje je, možda, radio kao junior. Cilj mu je ubaciti što više udaraca u teren prvo smanjenim intenzitetom, a malo kasnije kad se osjeća dovoljno sigurno, postepeno pojačava intenzitet udaraca. Kretanje na terenu takodjer prati taj intenzitet tako da ne dolazi do pogrešaka  u aut, a pogotovo ne u mrežu. Profesionalac igra svaki udarac dovoljno visoko iznad mreže, kako bi mu udarac bio siguran i dubok,  jer visina lopte nosi još jednu kvalitetu- dubinu. Dinara Safina, nekada igračica broj 1 na WTA listi znala je pogriješiti jednu ili dvije lopte u mrežu tijekom cijelog treninga od 2 sata…Takva razina koncentracije i discipline u igri ju je i dovela do titule najbolje na svijetu 2009. Godine.

Junior često ne shvaća važnost dobrog zagrijavanja na početku treninga. Olako shvaća udarce kad se ne igra na poene ili se ne broji, tako da je svakako potrebno mladog igrača dodatno motivirati da to zagrijavanje odradi kako je najbolje moguće. Preporučuje se igračima dati neki zadatak tako da i zagrijavanje shvate maksimalno ozbiljno, te da u najkraćem roku dostignu željenu razinu kvalitete i intenziteta u igri.

Primjeri zadataka za zagrijavanje:

-20 udaraca bez pogreške, ako se pogriješi, izmjena počinje ispočetka

-Obilježi se linijom polje koje označava dubinu terena te se da zadatak da igrač mora odigrati 20 lopti u to polje

-obilježi se polje u jednom kutu terena te jedan igrač iz sredine mora odigrati 10 lopti u to polje, a zatim se promijene uloge

-odredi se da svaki igrač mora odigrati 30 dobrih forhenda i 30 dobrih bekenda

-jedan igrač u zagrijavanju mora uvijek igrati naizmjenično, jedan forhend pa jedan bekend udarac, bez obzira gdje lopta padne u teren

 

Ovo su samo neki od primjera vježbica za zagrijavanje na terenu koja će pomoći mladim igračima da se što bolje pripreme za glavni cilj treninga.

Retern- ključ uspjeha

retern roger

Ključ uspjeha u modernom tenisu uvelike ovisi o kvaliteti reterna. Svi znamo da je servis izuzetno važan udarac u modernom tenisu. Odgovor na servis protivnika, takodjer je vrlo važan faktor uspješnosti igrača. Danas, kada gotovo svi igrači vladaju savršeno tehnikom udaraca, pitanje je prvo fizičke pripreme, a kasnije i mentalne pripreme, da igrač bude maksimalno dobro pripremljen i uspješniji u igri od svog protivnika.

Pitanje koje se postavlja, kad govorimo o reternu je slijedeće: što želimo od reterna, koji nam je cilj kad stanemo nasuprot protivniku i što možemo očekivati od našeg udarca?

Naravno da mnogo toga ovisi o kvaliteti protivnkovog servisa. No, ako govorimo o profesionalnom tenisu na vrhunskoj razini postoji odredjena zakonitost koje se pridržavaju gotovo svi igrači. Kod prvog servisa protivnika, prvi zadatak je da vratimo servis u teren što je moguće dublje, tako da stvorimo neutralnu poziciju, da na neki način neutraliziramo prednost koju protivnik može imati pri servisu prvog servisa i ulasku u poen prvim servisom. Dobri serveri svakako znaju iskoristiti kratak retern udarac za napad i eventualan izlazak na mrežu. U svakom slučaju, ako naš retern nema dubinu, serveru će biti mnogo lakše osvojiti poen na bilo koji način, napadom ili winnerom. Najbolji igrači na svijetu to vrlo dobro rade. Roger Federer je majstor u neutraliziranju prvog servisa protivnika, gotovo uvijek igra u sredinu protivnikovog polja. Novak Djoković traži sigurnu loptu dijagonalama kod reterna, samo da se udje u igru i neutralizira prednost servera.

Kao što smo rekli, mnogo toga ovisi o kvaliteti prvog servisa protivnika, ali i o podlozi na kojoj se igra. Na bržim podlogama ( trava, tepih, brza tvrda podloga) prvi servis je mnogo veća prednost nego na sporijoj podlozi kao što je zemljana. S obzirom na podlogu, mijenja se i taktička varijanta povrata servisa protivnika. Ponekad čak možemo i napasti servis, ako nam protivnik to omogućuje.

Da zaključimo, kod reterna na prvi servis protivnika, najvažnije je ući u igru, neutralizirati kvalitetan prvi servis, a ako je moguće, pronaći slabiji udarac našeg protivnika u tom momentu. Na taj način ući ćemo u poen onako kako nama odgovara i šanse za uspjeh biti će i te kako veće.

Drugi servis protivnika je prilika da mi nešto učinimo. Kod drugog servisa protivnika takodjer je važno da lopta završi u polju protivnika, ali mijenja se naša namjera kod izvodjenja udarca. Dok smo kod prvog servisa imali namjeru neutralizirati servis, kod drugog servisa protivnika namjera nam  je staviti pritisak na protivnika, igrajući čvrstu loptu na njegov slabiji udarac, što bi bilo idealna pozicija za krenuti u  poen. Dakako, ovdje mnogo toga ovisi o drugom servisu protivnika i njegovoj kvaliteti. Ukoliko je drugi servis protivnika slabiji, naša namjera će biti upravo ono što smo spomenuli, odigravanje čvrste lopte na slabiji udarac ili otvaranje terena, tako da imamo prednost čim krenemo u poen. Na taj način stavljamo pritisak na protivnika i on će se naći u podredjenom položaju.

Ukoliko je drugi servis protivnika vrlo kvalitetan, što je u profesionalnom  tenisu slučaj, onda ćemo pokušati isto tako odigrati čvrstu loptu po dijagonali, tamo gdje je teren duži i mreža niža, tako da imamo veće šanse za kvalitetan udarac kojim ćemo nanijeti najveći pritisak protivniku. Ponekad imamo priliku čak i optrčati loptu te odigrati forhend udarac, pogotovo na sporijim podlogama i ako stojimo dalje od osnovne linije kod pripreme za udarac. U tom slučaju možemo uputiti agresivan retern i odmah krenuti u napad forhendom. To vrlo dobro rade vrhunski igrači kojima je forhend oružje.

Kod slabijeg drugog servisa protivnika postoje brojne mogućnosti i varijacije. U zadnje vrijeme Federer je čak igrao već zastarjelu kombinaciju, takozvani „chip and charge“, što znači napad slice udarcem i dolazak na mrežu odmah nakon reterna. Na taj način stavlja se dodatni pritisak na servera koji odmah mora igrati pasing udarac. Ukoliko je retern dovoljno dubok ili nezgodan, server će imati mnogo problema. No, većina profesionalaca se ne odlučuje za tu varijantu, jer podloga nije dovoljno brza ili se igrači ne osjećaju dovoljno dobro na mreži da bi bili uspješni u toj kombinaciji. Većina pokušava staviti pritisak reternom s osnovne linije i na taj način prisiliti servera da se brani. Andy Murray odlično to radi bekendom. Stane vrlo blizu servis linije i odigrava izuzetno agresivan retern udarac. Novak Djoković takodjer vrlo dobro iskorištava drugi servis protivnika. Odmah kreće u inicijativu koju ne ispušta do kraja poena, kad god ima priliku za to.

Da zaključimo, kod prvog servisa namjera nam je ući u poen na način da neutraliziramo prvi servis protivnika. Kad se radi o drugom servisu, namjera nam je napraviti pritisak, staviti servera u podredjen položaj i izboriti inicijativu za nastavak poena. Na taj način, uz pravi pristup i plan igre, vjerujem da će igrač biti uspješniji u igri na reternu. Vrlo je važna i disciplina i ideja, da u svakom trenutku znamo što nam je činiti, baš kao i vrhunski igrači.

Afirmacije

novak-djokovic-1346998801-205836

Moć sugestije poznata je već godinama. Psiholozi su koristili tehnike sugestije da bi pomagali pacijentima pri ozdravljenju, te educirali bolesnike da pomoću autosugestija dožive poboljšanje zdravstvenog stanja bilo psihičkog, bilo tjelesnog. Vezano za to, sportski psiholozi pokušali su sličnim tehnikama sugestija pomoći sportašima da budu što bolji, što uspješniji na sportskim terenima, kako bi postigli svoje ciljeve. Nije tajna da se hipnoza i samohipnoza u posljednje vrijeme koristi u različite svrhe, npr. odvikavanju od pušenja, alkohola i sl. Jednako tako vrlo je izvjesno da će pozitivna sugestija uvelike pomoći sportašima, u našem slučaju tenisačima, da se osjećaju bolje na terenu te da kreiraju unutarnje stanje koje će im omogućiti da pruže najbolju igru. Uz trening vizualizacije, vježbanje autosugestija i pozitivnih afirmacija igrač će se znatno bolje i kvalitetnije pripremiti kako za svakodnevne napore na treningu, tako i za važna natjecanja koja slijede.

Svi mi se svjesno ili nesvjesno svakodnevno koristimo afirmacijama, bilo pozitivnim ili negativnim, te nam one pomažu ili odmažu u ciljevima i zadacima koje smo si zadali. Igrači na terenu, isto tako u svojim razmišljanjima tokom treninga, a pogotovo u mečevima padaju pod utjecaj vlastitih inputa tj. načina razmišljanja kojima se hrane u vrijeme izvodjenja aktivnosti. Jedna od najčešćih sugestija, a pri tome i pogrešaka u načinu izvodjenja unutarnjeg monologa jest rečenica koju smo svi mi nesvjesno nekad izgovorili: „Samo ne dupla, samo ne dupla“, u situaciji kad trebamo servirati drugi servis u važnom poenu. I naravno da se dupla dogodila. A dogodila se iz razloga što je naša svijest reagirala na ono što je mozak registrirao, a to je bila riječ: „Dupla!“  Dakle, iz te situacije vidi se da afirmacija ili sugestija treba ići u pozitivnom  smjeru, a ne u negativnom. Ispravna sugestija u toj prilici bi bila: „Dobar servis!“, ili još bolje konkretan zadatak koji se treba učiniti da bi servis bio dobar ( „Baci više loptu“, „Odrazi se više“, „Opusti se…“)

Osim na terenu, gdje svakako trebamo biti svjesni ukoliko komuniciramo sami sa sobom na negativan način ( „Idiote“, „Glupačo“, „Kako si mogao to pogriješiti…“), te spomenute obrasce zamijeniti pozitivnim monologom, što se  preporuča pod svaku cijenu, pozitivne afirmacije vježbaju se i van terena.

Za trening pozitivnih afirmacija neće vam trebati ništa drugo osim malo slobodnog vremena, mirnog okruženja i discipline. Ukoliko ste upoznati s tehnikama disanja i opuštanja, dobro je da kao uvod napravite lagano opuštanje te da u tom stanju lagano i odlučno ponavljate sugestiju koju si sami izaberete. Naravno, pri tome obratite pažnju da izabrana sugestija bude pozitivna, jednostavna i jasna. Primjeri dobro izabranih sugestija mogu biti sljedeći: „ Igram agresivno“, „Odlučan sam“, „ Najbolji sam kad je najteže“.

Izaberite dvije ili tri jednostavne rečenice koje se lagano pamte i imaju značenje za vas, te ih lako možete ponoviti i u toku dana. Što se vremena tiče, najbolje je izdvojiti nekoliko minuta ujutro prije doručka, nakon budjenja i nekoliko minuta prije spavanja. Tada najbolje upijamo informacije koje ulaze u našu podsvijest.

Trening afirmacija nije ništa neobično, jednostavno ponavljanje stavova koje želimo usvojiti i načina razmišljanja koji će nam pomoći da ostvarimo svoje ciljeve. Najbolji igrači razmišljaju upravo na takav način, jer su tako naučili, a i vi možete jednako tako promijeniti svoje navike i uz malo discipline i treninga ugraditi pozitivne stavove koji će zasigurno doprinjeti da se bolje osjećate i da postanete bolji natjecatelj.

Udarci i psihološka pozadina

karlović

Postoji teza da iza svake tehničke pogreške koju igrač napravi stoji psihološka pozadina. Kada se kaže psihološka pozadina, misli se na namjeru igrača što želi postići udarcem i kakav mu je stav pri tome, kakva je odluka igrača. Trener može raditi na tehnici koliko god hoće, ali ako ne promijeni stav igrača, način na koji igrač razmišlja, teško će s uspjehom otkloniti pogrešku. Najbolji princip je da igrač shvati zbog čega se pogreška dogodi i da izmjeni stav i odluku prije udarca. Tek tada će udarac s uspjehom izvesti i tek tada se pogreška kasnije neće ponavljati.

U igri se često dogodi da igrač razmišlja unaprijed, dakle što će biti nakon udarca koji izvede. Naravno da je poželjno da igrač na neki način predvidi što će se dogoditi ako loptu uputi po dijagonali ili po paraleli, gdje je protivnik u stanju odigrati, tako da može pokriti taj dio terena. No, u svemu, pa tako i u tom slučaju treba znati mjeru. Ako igrač prerano krene u pokrivanje terena, te ne završi udarac do kraja, što je vrlo česti slučaj, udarac ne može biti kvalitetan dovoljno, jer nije do kraja izveden. U tom slučaju dolazi ili do pogreške ili do nedovoljno preciznog ili agresivnog udarca koji protivniku daje šansu da napadne ili stavi igrača u defanzivnu poziciju.

Uvijek postoji samo jedan udarac, koncept je kojeg se pokušavam držati kod podučavanja na svim razinama. Naime, ukoliko igrač razmišlja unaprijed, kao što smo već napomenuli, može se dogoditi da ne napravi sve što je potrebno da bi udarac bio savršen. Jednako tako, ako igrač razmišlja o onom što je bilo prije, fokus mu neće biti dovoljno oštar da se koncentrira na sadašnji momenat udarca. I tu smo dotakli suštinu kvalitetnog pristupa i unutarnjeg stanja igrača koji vodi do igre na vrhuncu, odnosno zone. U zoni nema mjesta razmišljanju o prošlim pogreškama ili budućim nevoljama. Igrač je potpuno usredotočen na ono što se dogadja ovdje i sada. U tom stanju, koje je moguće postići svaki put kada igrač postigne odredjenu razinu vještine i sposobnosti koncentracije, postižu se najbolji rezultati.

Kako bi pojasnili o čemu se radi, možemo uzeti nekoliko primjera…

Već sam spominjao u prošlim člancima primjer izvodjenja drugog servisa. Poznata je izreka da je igrač toliko dobar koliko je dobar njegov drugi servis. S obzirom da u profesionalnom muškom tenisu vrlo mnogo ovisi o kvaliteti servisa, svakako je korisno pozabaviti se pristupom i unutarnjim stanjem igrača prije nego što pristupa izvodjenju udarca. U igri Ive Karlovića, npr. servis ima presudnu ulogu. U kratkoj suradnji s njim (2013-2014.g)  pokušao sam mu pomoći da osvijesti stanje u kojem se nalazi prije nego što će krenuti u poen. S obzirom da vrlo mnogo ovisi o njegovom servisu, ritual u pauzi prije serviranja je od presudne važnosti. U tom kratkom vremenu, vrlo je važno napraviti kvalitetnu pripremu da bi se u poen krenulo maksimalno angažirano. Ako igrač zadrži visok postotak prvog servisa, svakako će protivniku biti mnogo teže.

Kod drugog servisa važno je zadržati brzinu glave reketa, a dodati rotaciju lopti. No, u stresnoj situaciji, igrači koji nisu svjesni što se dogadja, imaju tendenciju usporiti ruku, a time i reket, da bi servis „sigurno“ ušao u teren, a dogodi se upravo suprotno. Htijenjem da samo ubacimo loptu u servis polje, često dolazi do dvostruke pogreške, jer nismo izveli udarac do kraja. Dakle, ovdje se ne radi o tehničkoj pogrešci uzrokovanoj tehničkim nedostatkom, nego čisto o odluci, pristupu i unutarnjem stanju igrača prije izvodjenja udarca.

Vezano za to, postoji ponekad pogreška igrača kod izvodjenja bekend udarca. Dogodi se da igrač prerano završi pokret i pobjegne natrag očekujući što će biti nakon tog udarca. U tom slučaju dolazi ili do pogreške ili do nekvalitetnog udarca. Pri tome igrač prerano završi pokret baš iz tog razloga što razmišlja o slijedećem koraku umjesto da bude fokusiran na samo izvodjenje udarca u tom trenutku. Unutarnje stanje igrača je ta spona koja će pomoći da igrač izvede što više udaraca na najvišoj razini za redom, a upravo to će ga činiti uspješnim.

Ako promatramo najbolje igrače kad igraju na najvišoj razini, upravo je to što ih čini takvima; izvodjenje velikog broja udaraca na jednako kvalitetan način.