Kakva je budućnost tenisa?

Ovim naslovom postavljamo pitanje koje se može postaviti ne samo u Hrvatskoj, nego i općenito u teniskom svijetu. Situacija je očigledna, sve manje ljudi, djece,  igra tenis i prati tenis, sve manje ima teniskih entuzijasta. Stječe se dojam da tenis postaje igra rezervirana za imućnije, kao što je nekad bilo, u samim počecima kada je tenis igrala tzv. gospoda. U prijašnjem režimu tenis su nazivali sport buržoazije te je na neki način bio obilježen negativnim konotacijama kao sport povlaštenih.

Dobro se sjećam priča koje sam slušao kao mali kada mi je moj pokojni djed, kasnije i Davis cup reprezentativac bivše države, pričao o njegovim počecima igranja tenisa u svom rodnom Čakovcu. Naime, tada je tenis igrala elita, imućniji gradjani, a on je s ostalim dječacima izmedju kojih su tu bili i velikani poput Franje Punčeca i Josipa Palade, skupljao loptice. Kada bi oni završili s igrom, dozvoljavali su djeci prebaciti koju lopticu preko mreže koristeći njihove rekete.

Danas, na sreću, situacija nije tako drastična. Oprema nije skupa kao nekad, terena ima napretek, a tenis je postao pristupačan svima do jedne granice. Kada se dijete odluči, zajedno s roditeljima krenuti u ozbiljan projekt koji u budućnosti može rezultirati novim profesionalcem, tada krenu problemi. Kad dječak ili djevojčica pokazuju afinitet i talenat, volju i zelju za treningom i napretkom popraćeno dobrim rezultatima, tada je potrebno još više odricanja i još bolja organizacija što podrazumijeva i  veća ulaganja. Tu krenu problemi i nezadovoljstva te za neke to predstavlja nepremostivu prepreku u daljnjem razvoju.

Zašto je to tako? Gdje leži rješenje problema? Kako pomoći i popratiti talentiranu djecu tokom cijele njihove mlade karijere? Ima li uopće odgovora na ta pitanja?

Ponekad i u samim pitanjima leži odgovor…

Sve manje djece odlučuje se za tenis upravo iz tog razloga što je tenis izuzetno kompleksan sport što se tiče praćenja vrhunskih mladih sportaša, počevši od sistema školovanja, uskladjivanja školskih obaveza do organizacije brojnih sati treninga. Zbog toga imamo situaciju da djeca nakon osnovne škole kreću u formu dopisnog obrazovanja zato da bi bili u mogućnosti odraditi brojne sati treninga i odigrati zadovoljavajući broj juniorskih turnira što im redovna srednja škola ili gimnazija ne bi tolerirala. Dakle, žrtvujemo razinu obrazovanja i socijalizaciju mladih ljudi zbog rezultata.

U posljednje vrijeme vijek igranja na profesionalnoj razini znatno se produžio, tako da je i karijera tenisača duža nego prije dvadesetak godina, kada se sa trideset na ledjima prestajalo igrati. Danas neki igrači u trideset i petoj igraju svoj najbolji tenis. U parovima imamo aktivne igrače koji sa više od četrdeset godina još uvijek spadaju u sam vrh ( Nestor, Paes, Zimonjić). Vezano za to, na najvišoj razini postoji rješenje za vrlo dugu karijeru i bavljenje tenisom. Pitanje je kako doći do te razine da se može živjeti i zaradjivati od tenisa te zaslužiti mirovinu koju osigurava udruženje teniskih profesionalaca nakon navršene pedesete godine života. Samim tim motiv za uspjeh postaje veći upravo zbog toga da se igranjem može baviti i znatno duže.

No, da se vratimo na naše pitanje s početka…zbog čega sve manje djece igra tenis i kako je moguće promijeniti situaciju? Prije svega, odgovor leži u sistemu i organizaciji. Sve je manje primjera potpunog praćenja igrača od strane klubova i saveza, a gotovo je pravilo da su mladi igrači produkt obiteljskog entuzijazma i privatnih projekata što je i logično s obzirom na duh vremena u kojem živimo. Organizacija kvalitetnih treninga na klupskoj razini svedena je na mali broj klubova, mali savezi nisu u mogućnosti u potpunosti pratiti talentirane igrače, nego samo djelomično u njihovim okvirima, a i dalje najveći teret pada na roditelje i privatne sponzore ( do kojih je sve teže i teže doći). Ukoliko se nešto ne promijeni u tim segmentima, nije realno za očekivati da će sve više i više djece igrati tenis, da ćemo i dalje imati vrhunske rezultate, kako u juniorskoj, tako i u seniorskim konkurencijama, jer samo masovnost i zdrava konkurencija na turnirima od najranijih kategorija može doprinijeti razvoju i formiranju vrhunskih mladih igrača.

Tenis još uvijek daje brojne mogućnosti za budućnost mladih ljudi, ako ne uspiju kao profesionalci. Dobivanje stipendije za školovanje u SAD je svakako jedna od opcija koju treba razmotriti u usmjeravanju mladih igrača.