Specifičnosti mentalnih situacija- Antwerpen

 

Tenis je specifičan sport zbog mnogo stvari i mnogo komponenata koje se u igri vide kao cjelina. Kao ni u jednom sportu, dolaze do izražaja sve komponente odjednom: tehnička, taktička, fizička i mentalna. Te komponente ne mogu se odvojiti, nego su medjusobno usko povezane, a dobar trener će znati na koji način to prezentirati igraču te trenirati igrača upravo tako da budu pokrivene svi ti faktori koji čine dobrog igrača- dobrim.

Na najvišoj razini upravo je mentalna priprema ono što najbolje igrače odvaja od onih manje dobrih, mentalno jak igrač uspjet će gusti meč okrenuti u svoju korist. Najsvježiji primjer je meč Ive Karlovića u prvom kolu na turniru u Antwerpenu, gdje je igrao protiv odličnog Argentinca Pelle. Prvi set je naizgled glatko izgubio rezultatom 6-3, a u prva tri gema na servis Pelle imao je šanse za break koje nije iskoristio. Izgubio je prvi set nakon jedne dvostruke pogreške i jednog bekend  voleja koji je otišao za pet centimetara u aut. U takvoj situaciji iskusan igrač zna da ne smije potonuti, nego mora zadržati agresivan stav i pristup te čekati priliku u drugom setu. Ivo je upravo tako i postupio, nastavio je još više napadati servis protivnika, te je uspio dobiti drugi set 7-5. U trećem setu, Ivo je u tie breaku imao dvaput mini break prednosti, da bi spašavao tri meč lopte na svoj servis…Na kraju je pobijedio 12-10 u tie breaku trećeg seta, a nakon meča je izjavio: „Ovaj meč sam mogao dobiti samo na čisti „confidence“. Drugim riječima, sampouzdanje i vjera u sebe je bila ta sitnica koja je odlučila pobjednika na kraju. Iz meča u meč svjedoci smo ovakvih i sličnih situacija gdje samo kompletan igrač može biti uspješan. Čak i uz tehničko-taktičke nedostatke, psihološkom pripremom i stavom na terenu to se može nadoknaditi.

 

 

Kad sam rekao da te komponente čine cjelovitost i da se teško odvajaju jedna od druge, svakako sam mislio i na odluku i izbor udaraca koje igrač odigrava u svakom trenutku na terenu. Igrač koji zna svoje mogućnosti i koji kontrolira situaciju na terenu, te ima plan igre bit će uspješniji.

Igrač koji je kondicijski spremniji, imat će više samopouzdanja, neće ga brinuti to što se meč može odužiti, nego će upravo to biti njegovo oružje. Isto tako, spremniji igrač će biti u boljoj situaciji na terenu, te će imati više mogućnosti i rješenja u igri. Bio sam svjedok komentarima Bernarda Tomića, na istom turniru u Antwerpenu, kada je u meču drugog kola kvalifikacija bio zabrinut što se situacija zakomplicirala te je ispustio break prednosti u prvom setu protiv Aldina Šetkića. U svojim monolozima stalno se vraćao na izgubljeni gem na svoj servis te je sam sebi  predbacivao zbog toga, a na kraju je i izgubio meč.

Dakle, na istom turniru u Antwerpenu, imamo situaciju gdje igrač sam sebi može pomoći ili odmoći svojim pristupom i stavovima na terenu. U prvom slučaju, pozitivno razmišljanje, pozitivan stav prema igri i borbi na terenu koji vodi k pozitivnom ishodu.

U drugom slučaju, negativan pristup i predbacivanje igrača samom sebi zbog situacije u kojoj se našao, koje je dovelo do negativnog ishoda.

Da li vam ove dvije situacije zvuče poznato? Razmislite i odlučite sami kada budete u sličnoj situaciji, kakav ćete pristup izabrati.

 

Zagrijavanje na poene kroz sredinu terena

2016oct20122445_613857752

 

Jedna od zanimljivih vježbica za zagrijavanje na terenu je svakako igranje na poene kroz sredinu terena pri čemu se broje pogreške u aut ili u mrežu. Ako se odigra winner u stranu, poen se ne broji, a  igrač može pokušati vratiti loptu koja je odigrana u stranu u sredinu terena i poen se nastavlja.

Ovakvim načinom zagrijavanja na početku treninga imamo višestruki efekat kod juniora i igrača u mladjim kategorijama. Prvo, igrači su odmah koncentrirani na gledanje lopte, svaka lopta, svaki udarac im postaje važan od samog početka treninga. Mnogo puta se dogodi da igračima treba mnogo vremena kako bi krenuli u trening potpuno koncentrirano. U tom slučaju dogadja se gomila pogrešaka u zagrijavanju, lopte lete bez kontrole, igrač se ne namješta na loptu…jednostavno se zagrijavanju ne pridaje dovoljno pažnje. U slučaju da se svaka lopta broji, tj. da se svaka pogreška bilježi i da se igra na bodove, igrač automatski postaje pažljiviji i svjesniji o tome što radi na terenu. Stalo mu je učiniti što manje pogrešaka, stalo mu je namjestiti se na svaku loptu kako treba i držati loptu što duže u igri bez pokušaja zabijanja, jer na taj način ne dobija poene.

Kao nedostatak ovakve vrste zagrijavanja može se uputiti činjenica da će igrač možda igrati predefanzivno i da će čekati dulje nego što bi trebao inače, u slučaju kada bi mu se direktan poen brojao. To je točno, ali cilj ovakvog načina zagrijavanja i početka treninga upravo i jest da se lopta što duže drži u igri te da se igrač nauči dobivati poene na pogreške protivnika, a ne samo na svoje direktne poene.

U tome i jest jedan od zadataka trenera, da uputi igrača na koji način dobija većinu poena u meču…da li su to direktni poeni ili su to pogreške protivnika, bilo forsirane ili neforsirane. S obzirom  da se moderan tenis može okarakterizirati kao igra agresivnog baselinera, svakako je interesantna činjenica da igrač mnogo više poena zaradi tako što je prisilio protivnika na pogrešku, nego direktnim poenima. Aktivna i agresivna igra je svakako poželjna, ali agresivnost mora biti dobro kontrolirana, kako bi igrač bio uspješan. U slučaju pretjerane agresivnosti, igra može prerasti u srljanje i nekontrolirani napad iz situacija koje nisu pogodne.

Kasnije se već spomenuta vježbica može nadogradjivati sa dodatkom voleja, tako da se volej može odigrati slobodno u stranu ili skratiti, te da se na taj način broji. Možemo dodati i servis u poznati dio terena, tako da protivnik zna u koju stranu ćemo odservirati, a dalje se igra kroz sredinu. Varijacije su moguće i poželjne.

Radi se upravo o tome da igrači u mladjim kategorijama juniora shvate da lopta upućena u sredinu terena, čvrsto, a bez pretjeranog rizika, može biti isto tako kvalietna te da protivnik i tu loptu može pogriješiti. Iskusni profesionalci upravo i igraju na taj način, potežu udarce samo ako su savršeno namješteni na loptu, a u slučaju da kasne i da nisu u dobroj poziciji, vrlo često odigravaju čvrst udarac u sredinu terena. Juan Martin del Potro majstor je odigravanja takvih udaraca forhendom iz trka svom snagom u sredinu terena.

Davis cup: Belgija-Hrvatska, Liege 4-6.3. 2016

06/03/2016 - LIEGE-  Davis Cup Belgium vs Croatia - MATCH5 - Kimmer COPPEJANS vs Borna CORIC  ©Philippe Buissin/ IMAGELLAN

06/03/2016 – LIEGE- Davis Cup Belgium vs Croatia – MATCH5 – Kimmer COPPEJANS vs Borna CORIC

Davis cup susret izmedju naše reprezentacije i reprezentacije Belgije ponudio je nekoliko odgovora na pitanja o tome što znači Davis cup natjecanje i zbog čega ono ima posebnu draž. Svi znamo da je igrati za reprezentaciju poseban doživljaj, što sa sobom nosi i obavezu, a i priliku za dokazivanje pred brojnom publikom u samjo dvorani, a i pred malim ekranima. Dovoljno je spomenuti da smo posljednje četiri godine uvijek igrali a ostanak u Svjetskoj skupini ili smo krenuli iz Evropske skupine, a zadnje četvtrtfinale smo odigrali protiv Argentine 2012.  u Buenos Airesu. Ovom pobjedom protiv Belgije osigurali smo četvrtfinalni susret s Amerikancima u srpnju na njihovom terenu. U tom meču takodjer imamo priliku s istom momčadi pokušati izboriti polufinale, što bi bio i te kako značajan rezultat, s obzirom na našu mladu i perspektivnu momčad.

Susret protiv Belgije bio je izuzetno težak, iako će se teniski znalci složiti da je Belgija bila vrlo dobar ždrijeb, s obzirom da Hrvatska nije bila postavljena za nositelja. Belgijanci, su prošle godine igrali finale Davis cupa, tako da svakako zaslužuju svaki respekt, što su na kraju i pokazali. David Goffin pokazao je nevjerojatan tenis. Mislim da bi mogao poslužiti kao primjer mladim igračima, kako zbog tehničkih karakteristika njegovih udaraca, taktičkog pristupa, tako i njegove agresivne igre s osnovne linije koja je bila nešto što se rijetko vidja. Borna Ćorić je bio nemoćan puna dva seta, a nakon meče je izjavio da je pomislio izaći s terena nakon što je izgubio servis i u trećem setu.

No, Borna je posebna priča, što je i dokazao u zadnjem, odlučujučem meču protiv Coopejansa. Za njega meč nije gotov dok god mu protivnik ne pruži ruku. Tako da je uspio preokrenuti igru, i svojom ustrajnošću i borbenošću dovesti Goffina na korak do poraza.  No, ipak je u prvom meču Goffin  uspio smognuti snage i slaviti u pet setova.  U zadnjem odlučujućem meču, Borna je svojim agresivnim pristupom, odličnim servisima i nepogrešivim pritiskom s osnovne linije glatko pobijedio i donio pobjedu našoj momčadi.

U subotu smo pobijedili u igri parova, što je bio ogroman korak prema ukupnoj pobjedi. Škugor je odlično pomogao izuzetno raspoloženom Dodigu te opravdao povjerenje izbornika koji mu je dao prednost ispred Marina Draganje, koji još uvijek traži pravu formu nakon operacije kuka prošle godine.

Marin Ćilić je pobijdio Coopejansa u prvom meču susreta, iako nije igrao dobro. U nedjelju je izgubio od Goffina u četiri seta, u meču u kojem je praktično prespavao prva dva seta, da bi se u trećem probudio i počeo igrati agresivnije. U četvrtom setu odlučile su nijanse, i meč je otišao na stranu protivnika.

Možda ja malo poznata činjenica da je Marin u Liege stigao bolestan iz Acapulca, te da je vukao prehladu cijeli tijedan, tako da nije mogao trenirati punom snagom. Pred meč s Goffinom, počeo je osjećati bol u koljenu, no na zagrijavanju je rekao da može igrati i da je sve u redu. I sam je naglasio da mora krenuti agresivno i ne dopustiti Goffinu da mu uzme inicijativu, ali u tome nije uspio. Igrao je presporo i kretao se sporije, a time je dao dovoljno vremena protivniku da igra agresivnije.

No, sve u svemu, verujem da je sve ljubitelje tenisa razveselila pobjeda naše Davis cup reprezentacije, te da s nestrpljenjem očekuju meč s Amerikancima.

06/03/2016 - LIEGE-  Davis Cup Belgium vs Croatia - MATCH5 - Kimmer COPPEJANS vs Borna CORIC  ©Vincent VAN DOORNIK/ IMAGELLAN

06/03/2016 – LIEGE- Davis Cup Belgium vs Croatia – MATCH5 – Kimmer COPPEJANS vs Borna CORIC
©Vincent VAN DOORNIK/ IMAGELLAN

Retern- ključ uspjeha

retern roger

Ključ uspjeha u modernom tenisu uvelike ovisi o kvaliteti reterna. Svi znamo da je servis izuzetno važan udarac u modernom tenisu. Odgovor na servis protivnika, takodjer je vrlo važan faktor uspješnosti igrača. Danas, kada gotovo svi igrači vladaju savršeno tehnikom udaraca, pitanje je prvo fizičke pripreme, a kasnije i mentalne pripreme, da igrač bude maksimalno dobro pripremljen i uspješniji u igri od svog protivnika.

Pitanje koje se postavlja, kad govorimo o reternu je slijedeće: što želimo od reterna, koji nam je cilj kad stanemo nasuprot protivniku i što možemo očekivati od našeg udarca?

Naravno da mnogo toga ovisi o kvaliteti protivnkovog servisa. No, ako govorimo o profesionalnom tenisu na vrhunskoj razini postoji odredjena zakonitost koje se pridržavaju gotovo svi igrači. Kod prvog servisa protivnika, prvi zadatak je da vratimo servis u teren što je moguće dublje, tako da stvorimo neutralnu poziciju, da na neki način neutraliziramo prednost koju protivnik može imati pri servisu prvog servisa i ulasku u poen prvim servisom. Dobri serveri svakako znaju iskoristiti kratak retern udarac za napad i eventualan izlazak na mrežu. U svakom slučaju, ako naš retern nema dubinu, serveru će biti mnogo lakše osvojiti poen na bilo koji način, napadom ili winnerom. Najbolji igrači na svijetu to vrlo dobro rade. Roger Federer je majstor u neutraliziranju prvog servisa protivnika, gotovo uvijek igra u sredinu protivnikovog polja. Novak Djoković traži sigurnu loptu dijagonalama kod reterna, samo da se udje u igru i neutralizira prednost servera.

Kao što smo rekli, mnogo toga ovisi o kvaliteti prvog servisa protivnika, ali i o podlozi na kojoj se igra. Na bržim podlogama ( trava, tepih, brza tvrda podloga) prvi servis je mnogo veća prednost nego na sporijoj podlozi kao što je zemljana. S obzirom na podlogu, mijenja se i taktička varijanta povrata servisa protivnika. Ponekad čak možemo i napasti servis, ako nam protivnik to omogućuje.

Da zaključimo, kod reterna na prvi servis protivnika, najvažnije je ući u igru, neutralizirati kvalitetan prvi servis, a ako je moguće, pronaći slabiji udarac našeg protivnika u tom momentu. Na taj način ući ćemo u poen onako kako nama odgovara i šanse za uspjeh biti će i te kako veće.

Drugi servis protivnika je prilika da mi nešto učinimo. Kod drugog servisa protivnika takodjer je važno da lopta završi u polju protivnika, ali mijenja se naša namjera kod izvodjenja udarca. Dok smo kod prvog servisa imali namjeru neutralizirati servis, kod drugog servisa protivnika namjera nam  je staviti pritisak na protivnika, igrajući čvrstu loptu na njegov slabiji udarac, što bi bilo idealna pozicija za krenuti u  poen. Dakako, ovdje mnogo toga ovisi o drugom servisu protivnika i njegovoj kvaliteti. Ukoliko je drugi servis protivnika slabiji, naša namjera će biti upravo ono što smo spomenuli, odigravanje čvrste lopte na slabiji udarac ili otvaranje terena, tako da imamo prednost čim krenemo u poen. Na taj način stavljamo pritisak na protivnika i on će se naći u podredjenom položaju.

Ukoliko je drugi servis protivnika vrlo kvalitetan, što je u profesionalnom  tenisu slučaj, onda ćemo pokušati isto tako odigrati čvrstu loptu po dijagonali, tamo gdje je teren duži i mreža niža, tako da imamo veće šanse za kvalitetan udarac kojim ćemo nanijeti najveći pritisak protivniku. Ponekad imamo priliku čak i optrčati loptu te odigrati forhend udarac, pogotovo na sporijim podlogama i ako stojimo dalje od osnovne linije kod pripreme za udarac. U tom slučaju možemo uputiti agresivan retern i odmah krenuti u napad forhendom. To vrlo dobro rade vrhunski igrači kojima je forhend oružje.

Kod slabijeg drugog servisa protivnika postoje brojne mogućnosti i varijacije. U zadnje vrijeme Federer je čak igrao već zastarjelu kombinaciju, takozvani „chip and charge“, što znači napad slice udarcem i dolazak na mrežu odmah nakon reterna. Na taj način stavlja se dodatni pritisak na servera koji odmah mora igrati pasing udarac. Ukoliko je retern dovoljno dubok ili nezgodan, server će imati mnogo problema. No, većina profesionalaca se ne odlučuje za tu varijantu, jer podloga nije dovoljno brza ili se igrači ne osjećaju dovoljno dobro na mreži da bi bili uspješni u toj kombinaciji. Većina pokušava staviti pritisak reternom s osnovne linije i na taj način prisiliti servera da se brani. Andy Murray odlično to radi bekendom. Stane vrlo blizu servis linije i odigrava izuzetno agresivan retern udarac. Novak Djoković takodjer vrlo dobro iskorištava drugi servis protivnika. Odmah kreće u inicijativu koju ne ispušta do kraja poena, kad god ima priliku za to.

Da zaključimo, kod prvog servisa namjera nam je ući u poen na način da neutraliziramo prvi servis protivnika. Kad se radi o drugom servisu, namjera nam je napraviti pritisak, staviti servera u podredjen položaj i izboriti inicijativu za nastavak poena. Na taj način, uz pravi pristup i plan igre, vjerujem da će igrač biti uspješniji u igri na reternu. Vrlo je važna i disciplina i ideja, da u svakom trenutku znamo što nam je činiti, baš kao i vrhunski igrači.

Djoković- Federer, još jedna odlična predstava

Novak__okovi__795648S1

Novak Djoković pobijedio je Rogera Federera u finalu Indian Wellsa! Bio je to pravi teniski meč sa svim elementima koje pravo finale može sadržavati.
Nakon bez pogreške odigranog prvog seta i vodstva s breakom u drugom, Djoković je ipak izgubio drugi set u tie-breaku, ali je treći opet relativno lagano riješio u svoju korist.
Meč je pokazao nekoliko ključnih momenata:
Djoković je nametnuo vrlo jak tempo igre, lopta mu je bila izuzetno duboka i prodorna s obje strane, prisiljavajući Federera na rizik i forsirajući njegove pogreške, što se i dogadjalo.
No, Federer ne bi bio takav šampion da nije uspio pronaći riješenje za povratak u meč. U tim trenucima Djoković isto tako gubi koncentraciju, radi nekoliko duplih pogrešaka i Federer osvaja set. Mladji igrači iz te situacije svakako mogu izvući pouku da se pad koncentracije dogadja i najboljima na svijetu, ali oni vrlo brzo zaboravljaju na pogrešku i okreću se onome što se dogadja sada i što slijedi u slijedećem poenu.
Federer je počeo treći set malo opuštenije, Djoković poveo 2-0, ali Federer se opet uspio vratiti na 2-2.
No, do kraja je Djoković nastavio odlučno i opet nametnuo jaki tempo tako da je to rezultiralo Federerovim pogreškama i set je završio 6-2 za Djokovića.
U nekim trenucima igre, vidjela se borba za prostor. Kod izmjena osnovnih udaraca, igrači su stajali vrlo blizu u terenu, a u jednom poenu Federer se uspio obraniti čak iz terena što je svakako bilo izuzetno atraktivno. Obojica su fascinirala atletskim mogućnostima te agresivnom igrom u kojoj je Djoković bio precizniji i konstantniji.
Svakako, meč je bio još jedna odlična predstava trenutno najboljih svjetskih tenisača.

Marin Čilić nakon US Opena

 

10636234_910531478976640_6941164487667948502_n

 

Nisam nikada igrao opuštenije. Bio sam nevjerojatno opušten i mečeve sam odigrao s lakoćom, kao da se šetam po parku. U zadnja tri meča nisam se nimalo fizički umorio. Sve je izgledalo tako jednostavno. Protiv Simona je bilo jako vruće i naporno, a pomoglo mi je to što je u petom setu bilo malo hladnije i lakše za igrati. Jednako kao što mi je i dobro došlo da mi je Baghdatis u prvom kolu predao susret nakon prvog seta, jer je bilo vrlo teško za igrati zbog velike vrućine i vlage. Protiv Andersona sam se mučio na početku, iskoristio sam tek 1 break loptu od 12, koliko sam ih imao. No, kasnije je bilo lakše. Berdichu je jako smetao vjetar, a ja sam se mnogo bolje snašao od samog početka. S Federerom je isto jako puhalo, smetalo mu je to više nego meni. Jako dobro sam se osjećao na terenu. Stiskao sam mu druge servise igrajući čvrsto u sredinu terena, a on se nije htio odmicati od linije, te je dosta tih lopti pogriješio u mrežu. Servirao sam odlično i jako dobro sam se osjećao na servisu. Bekend sam osjećao jako dobro, tako da mi na toj strani nije ništa mogao. U finalu protiv Nishikorija znao sam da ne smijem igrati slično kao on, lopte u visini kukova, jer on jako dobro udara kad mu je tempo isti. Tu pogrešku je napravio Djoković. Trudio sam se nekon nekoliko čvrstih lopti promijeniti ritam igre visokim spinom ili niskim slice udarcem i time sam stekao prednost, jer se on tu ne snalazi najbolje.

Prvi Grand Slam u 2014 i novi treneri- bivši igrači

Wawrinka-1

 

Ovogodišnji Australian open je donio nekoliko zanimljivih situacija koje se mogu okarakterizirati kao novine u svijetu tenisa. Kao najveću zanimljivost svakako bih izdvojio pobjedu Stanislasa Wawrinke, igrača koji je najviše napredovao u prošloj godini, prema mišljenju mnogih. I kada su svi mislili da pobjednika treba tražiti između četiri najveća favorita ( Nadal, Djoković, Murray, Federer), pojavio se „Stan the Man“ i odnio prvi ovogodišnji Grand Slam trofej. Nekoliko okolnosti pogodovalo je takvom razvoju događaja, a ja bih izdvojio, po mom mišljenju, najznačajnije.

Značajna okolnost koja je pogodovala švicarskom tenisaču je brzina podloge. Naime, svi su se složili, na čelu s našim igračima Čilićem, Dodigom i Karlovićem da je podloga bila znatno brža nego ranijih godina. U toj situaciji znatnu prednost ima igrač koji bolje servira ili se usudi servirati najbolje što može onda kad je to najvažnije. U meču s braniteljem naslova, Djokovićem, upravo je servis držao Stanislasa Wawrinku na životu u petom setu, kada je fizički već polako počeo padati. U finalu protiv Nadala, statistika servisa je isto tako bila na njegovoj strani. I ne samo to, brža podloga nagrađuje hrabrije igrače, one koji se usude potegnuti upravo onda kada im protivnik pruži priliku te u toj situaciji steknu prednost. U nekoj sporijoj varijanti podloge, protivnik ima vremena reagirati i obraniti se, pogotovo onako kako to čini Nadal, te je potrebno više uzastopnih udaraca na rubu rizika da se poen završi. Na ovom Australian openu Wawrinka je maksimalno iskoristio podlogu u svoju korist.

Slijedeća zanimljivost o kojoj su pisali svi mediji jest angažiranje brojnih bivših teniskih velikana za trenera. Da li su se ostali poveli slučajem Murray- Lendl o čijoj uspješnoj suradnji je već toliko toga napisano ili se jednostavno tako pokolopilo da smo na ovom turniru imali brojne osvajače Grand Slam turnira u ulozi trenera.

Uz već spomenutog Ivana Lendla koji je svakako zaslužan za Murrayevu odličnu prošlu sezonu ( osvajač Wimbledona), svakako je za osvajanje Wawrinkinog naslova zaslužan i bivši igrač broj 1, Magnus Norman, koji mu je trener već neko vrijeme. Svi koji se sjećaju Normana kao igrača potvrdit će da je bio igrač iznimne discipline i upornosti te je zasigurno dio tog pristupa prenio i na svog sadašnjeg pulena.

Najviše se govorilo o suradnji Borisa Beckera i Novaka Djokovića. Naime, Djoković je izjavio da je pozvao Beckera da mu donese odlučujuću psihološku prednost u najvažnijim trenucima meča. Bilo svojim savjetima prije meča, bilo svojom pojavom u loži, Novak Djoković ima punu podršku bivšeg šampiona. Iako je Novak svjestan da je Becker bio neko vrijeme izvan tenisa, daje mu dovoljno kredita i vjeruje da će mu pomoći u segmentima igre koje bi sam želio popraviti, a Becker ih je u svojoj igri imao i bio i te kako uspješan.

Kao što je i Goran Ivanišević govorio, promjena ne ide preko noći, treba vremena da igrač počne na treningu savladavati udarce koje do tada nije dovoljno koristio ili izvježbao. A još više vremena je potrebno da bi igrač počeo vjerovati u te iste udarce te ih koristiti u meču.

Novak Djoković je na meč loptu protiv Wawrinke odigrao kombinaciju koju nitko nije očekivao- nakon servisa je otišao na mrežu, i promašio lagani forhend volej. Iz te situacije se također može pročitati kvaliteta šampiona, a to je spremnost za prihvaćanjem novih koncepata i vjera u stručni tim oko sebe. Vjerujem da je Becker zaslužan za tu strategiju dolaska na mrežu u najvažnijem trenutku. Djoković je, na kraju krajeva, imao loptu na reketu koju nije iskoristio. U tom trenutku strategija nije upalila, ali zasigurno hoće u budućnosti.

U loži za pratnju igrača mogao se vidjeti i Michael Chang, koji je počeo raditi s Japancem Nishikorijem. Nishikori je pružio odličan otpor favoriziranom Nadalu. Izgubio je nakon velike borbe u tri teška seta.

Roger Federer najavio je suradnju sa Stefanom Edbergom, bivšim proslavljenim švedskim tenisačem koji je zadnjih godina bio u poslovnim krugovima u Švedskoj. S obzirom da je poznato da je Šveđanin imao jedan od tada najboljih jednoručnih bekenda na svijetu, te vrhunsku servis-volej igru, jasno je da je Roger svjestan u kojim segmentima može očekivati najveću pomoć novog trenera.

I na kraju da ne zaboravimo i suradnju našeg Marina Čilića i Gorana Ivaniševića, koja traje već neko vrijeme. U Marinovoj igri svakako se vidi pomak, pogotovo u igri na svoj prvi servis koji je znatno popravio. U mečevima kada uspije zadržati visok postotak prvog servisa Marin igra odlično. Vidljiv je napredak i u Marinovom pristupu. Goran je pobornik agresivnijeg tenisa i zasigurno će pomoći da i Marin u ovoj sezoni igra agresivnije jer se samo na taj način može uključiti u borbu s najboljima.

Ukratko, mnogi igrači odlučili su se za suradnju s bivšim velikim igračima iz razloga jer vjeruju da će im upravo oni dati ono nešto što im je do sada nedostajalo da budu još bolji. Iz takvog pristupa može se zaključiti na koji način razmišljaju najbolji.

 

Mlade Nade

 

Michael-Chang-foto-presa-da-tennisworditalia.com-riproduzione-consentita

Neki malo stariji teniski zaljubljenici sjećaju se legendarnog meča 17-godišnjeg Michaela Changa i tadašnjeg broja 1 svjetskog tenisa, Ivana Lendla u polufinalu Roland Garrosa 1989.g. Naime, tada je Chang iznenadio sve, pa i samog Lendla servisom “ispod ruke”, približavanjem do same servis crte na meč loptu, dizanjem balona te istazanjem kvadricepsa u samom poenu, a sve to da bi konačno trijumfirao nad favoriziranim suparnikom. Kasnije je osvojio turnir, a to mu je ujedno bio i jedini osvojeni Grand Slam u karijeri.

 

Isto tako, nekoliko godina ranije, Boris Becker je kao nepuni 18-godišnjak osvojio Wimbledon.

Možda se pitate zbog čega u današnje vrijeme nismo svjedoci sličnih rezultata tako mladih igrača kao nekada, što je razlog da i najtalentiraniji mladi igrači ne mogu parirati “staroj gardi”koja i dalje drma svjetskim tenisom…Da li je uzrok  takve situacije nedostatak izvanserijskih mladih talenata ili su stariji igrači naučili kako trajati što duže te na taj način ostaju u svjetskom vrhu…

U slijedećih nekoliko redaka pokušat ću dati odgovor na ovo pitanje koje, htjeli mi ili ne, svakako zaintrigira svakog ljubitelja bijelog sporta u posljednjih nekoliko godina.

Uzrok takve situacije leži u nekoliko činjenica koje svakako treba uzeti u obzir. Jedna od njih je usporavanje podloge ( na to zna upozoravati Goran Ivanišević). Usporavanjem podloge mnogo toga se mijenja u igri, počevši od taktičkih varijanti do fizičkih prednosti spremnijih igrača i u tome po meni leži glavni razlog zbog čega nema više mladih izuzetne klase na vrhu. Naravno, ima ih, ali im treba duže vremena da se probiju do vrha upravo zbog činjenice da moraju biti vrhunski fizički pripremljeni za igru s najboljima. Fizička priprema nikada nije bila toliko važan faktor kao što je to danas u modernom tenisu. Usporavanjem podloge poeni duže traju, snaga i izdržljivost itekako dolaze do izražaja te često puta pobjedjuje snažniji i izdržljiviji igrač, a kao junior to svakako nije prednost.

Jedan od najboljih pokazatelja bio je nedavni meč Murraya i našeg Borne Ćorića u Davis cupu. Tu se točno vidjelo u čemu je prednost najboljih. Borna je igrao odlično, bilo je izmjena i po 50 udaraca u poenu, a rezultat je na kraju bio: 3 glatka seta za Murraya. Nakon meča Borna je izjavio da je mislio predati kod 2-2 u prvom setu jer je imao osjećaj da više ne može jer ga hvataju grčevi. Prva četiri gema trajala su 40 minuta. Kasnije je Murray izjavio da je namjerno igrao duže poene na početku da bi izmorio Bornu, što mu je i uspjelo. Da se razumijemo, Borna je trenutno drugi junior svijeta i osvajač juniorskog US Opena…Andy Murray je za njega bio jednostavno prejak. I čak sama njegova pojava podsjeća na građu ultimat fightera, savršeno pripremljenog borca u kavezu.

Dakle, sigurno da je fizička priprema jedan od glavnih razloga što nema više tako mladih osvajača velikih turnira, jer je nemoguće tako mlad organizam pripremiti za tako fizički ogromne zahtjeve koje zahtijeva osvajanje Grand Slam turnira.

Usporavanjem podloga i, na neki način, izjednačavanjem brzine terena svih podloga ( Ivan Ljubičić je jednom prilikom izjavio da mu je draži Roland Garros nego Wimbledon, jer je zemlja u Parizu brža nego trava u Wimbledonu!!) dovelo je do toga da stil igre bude tome prilagodjen. Većina igrača danas igra slično, poput agresivnog baselinera.

Teško je naći nekih značajnih varijacija u stilovima igre kao što je nekad bio slučaj. Igrači kao što su Edberg, McEnroe pa i Ivanišević, danas ne postoje.

Naš Ivo Karlović je jedan od rijetkih koji igra servis volej igru, zbog nevjerojatnog početnog udarca kojeg je skoro nemoguće reternirati dovoljno kvalitetno, ali najbolji su i tu u prednosti upravo zbog sporih podloga. U razgovoru mi je rekao da mu je ponekad žao što se nije rodio 15ak godina ranije, kad su podloge bile brže…

Vezano za to dovoljno je istaknuti da današnjem igraču nije dovoljno jedno oružje da bi bio vrhunski, već kombinacija više odličnih udaraca ukomponiranih u savršenu psihofizičku pripremljenost. Odličan volej Stefana Edberga ili besprijekoran servis Borisa Beckera bili su tada dovoljni za sam vrh. Danas svi igrači u top 100 serviraju preko 200 km na sat, a s obzirom na brzinu podloge, nemaju problema s vraćanjem servisa ili pasing udarcima, tako da se poen i te kako treba dobro pripremiti prije izlaska na mrežu. I opet se vraćamo na usporavanje igre i trajanje poena koje zasigurno idu u prilog iskusnijim i spremnijim igračima.

Još jedan od razloga što nema više mladih u vrhu je taj što je nagradni fond za koji igraju tenisači svake godine sve veći i pogoduje igračima koji su u vrhu. Samom tom činjenicom, stariji se sve kasnije odlučuju za mirovinu, te ostaju trajati koliko im to god tijelo i rezultati dopuštaju. Naučili su voditi brigu o sebi, žive maksimalno posvećeni pozivu, drže se u formi i igraju dovoljno motivirani da ne dopuštaju mladjima lagani prolaz.

Što se mentalne pripreme tiče, poznato je da igrač postiže svoju zrelost u dobi oko 25-27 godine, te ako nije već potrošen kao mladji, upravo u toj dobi postiže najbolje rezultate…

Zbog svega navedenog imamo situaciju takvu kakva jest na ATP turnirima, najveći napredak još uvijek pokazuju oni malo stariji, a mladim nadama potrebno je nešto više vremena da pokažu i dokažu svoj talenat.

Kako bi talentirani mladi igrač uspio parirati najboljima danas, jednostavno mora biti jednako tako izdržljiv kao i oni, mentalno i fizički izdržati njihov ritam te tražiti šansu u pravom trenutku. Tek tada, kad situacija zaista dopusti, treba tražiti poen, winner ili takav pritisak koji će prisiliti iskusnijeg da se krene braniti.

Vjerujem da ima talentiranih mladih igrača koji će zasjesti na mjesto sadašnjih šampiona, samo u ovim uvjetima treba biti strpljiv i malo duže čekati da oni sazriju i stasaju nego što je to bio slučaj prije dvadesetak godina.